Više ni sama ne znam kad sam zadnji put pisala post, ali obećala sam sama sebi da neću dopustiti da sav rad na blogu propadne zbog nekih drugih utjecaja. Godinu dana je prošlo, predugo, znam i sama. Sad ću vam ukratko reći gdje sam bila i što sam radila u tih godinu dana.
Moja priča započinje prošlo ljeto. To ljeto imala sam jedan vrlo bitan zadatak: napisati završni rad i završiti faks. Taj završni rad bio je posljednja točka mog školovanja i trebalo ga je odraditi kako spada. Svoje slobodno vrijeme sam posvećivala blogu, a tada sam morala pisati taj završni rad. Birala sam između bloga i završnog rada. Možete pogoditi što sam odabrala. Odlučila sam svu svoju koncentraciju i snagu usmjeriti na to. Možda se nekima to ne čini kao big deal i mislit će da sam mogla sve odjednom, ali ja nisam. Znam da ima cura koje imaju djecu i posao pa uz to još stignu pisati na blogu, ali ja nisam takva. Jednostavno nisam tip osobe koji može raditi sto stvari i da to na kraju izgleda dobro. Želim da sadržaj bude kvalitetno i od srca napisan, a ne preko nosa.
Oke, to je bila jedna stvar koja me “zakočila”. Na mom faksu je stanje bilo takvo da se sve sazna u zadnji čas ili saznaš na vrijeme pa ti otkažu, a da nema obavijesti. Tako je bilo i s mojom obranom završnog rada. Tri dana prije no što sam trebala imati obranu, tad sam tek i saznala da ću imati obranu. Možete zamisliti koji je to šok bio. Isti dan kad sam saznala da imam obranu, morala sam juriti u Koprivnicu potpisati neke papire, donijeti tri primjerka spiralnog uvezenog rada i još neke stvari.
Na sreću, uspjela sam to sve uspješno obaviti, ali nešto je moralo platiti cijenu tog mog stresiranja oko faksa. Sredinom rujna prošle godine, imala sam obranu završnog rada. Otišla sam s prijateljima na kavu poslije obrane, da malo proslavimo, ali cijelo vrijeme sam se jako čudno osjećala i bilo mi je posebno hladno. To isto popodne, umjesto da slavim, mene počela tresti groznica. Dobila sam povišenu temperaturu i upalu grla. Barem sam mislila da je to obična upala grla.
Drugo jutro sam se probudila sa užasnim bolovima u grlu, nikad prije mi se to nije dogodilo i nisam znala što mi je. Svaka upala grla koju sam imala, a mogu ih nabrojiti na prste jedne ruke, započela bi prehladom i tek onda bi došla upala grla ili kašljanje. Kupila bih si Septolete i odmah bi prošlo. Ovaj put nije bilo tako. Došla sam na hitnu, doktorica mi je rekla da su mi krajnici užasno naotečeni, dobila antibiotik i mislila sam da je to gotova stvar nakon što popijem taj antibiotik.
Dva-tri tjedna kasnije, stvar se ponovila. Opet na antibiotiku, a još nisam povratila snagu ni od prošlog antibiotika kako treba. Jednostavno nisam imala snage ni volje ni za čime, a kamoli za pisanjem bloga. Dva tjedna nakon toga došla sam svojoj doktorici opće prakse, opet sa naotečenim krajnicima i bijelim naslagama na njima. Ona mi je rekla da si grlo ispirem sa kaduljom (??) i da će mi to proći. Jednu stvar moram napomenuti, tad sam taman napunila 23 godine i do tad niti jednom nisam imala anginu. Meni je to sve bilo novo, nisam znala što da radim. Išla sam k doktorici po neki pametni savjet, a dobila savjet koji sam već pročitala na internetu. Možda bi to pomoglo za neku manju upalu, možda nekome i je pomoglo, ali meni nije.
